Volontiram Hrvatska!

Portal u volonterstvo i svijet volontiranja

Volonteri treće dobi

U provedenom istraživanju o potrebama starijih osoba u gradu Splitu, koje je provela Udruga "MI" u partnerstvu s Upravnim odjelom za socijalnu skrb i zdravstvenu zaštitu Grada Splita, a kao sastavnu aktivnost projekta "Život u svom domu – briga o starijima", financiranog od Europske zajednice unutar programa CARDS 2002, utvrđene su četiri glavne potrebe, prema zastupljenim tvrdnjama primjenjene ankete definirane kao financijske, zdravstvene,  potrebe za druženjem te aktivnošću.

Rezultati istraživanja pokazali su kako su u prosjeku potrebe starijih osoba značajno psiho-socijalno obojene te da stariji žele biti viđeni kao korisni članovi društva i prihvaćeni od strane okoline. Potrebe za druženjem i aktivnošću u to su se vrijeme pokazale izraženije od financijskih i zdravstvenih, iako su  postojale podskupine unutar kojih su financijsko stanje, zdravstveni status, starosna dob i vrsta trenutnog životnog smještaja značajno utjecali na različitost potreba, kao i na procjenu kvalitete života.

Procjena kvalitete života u kategorijama prošlosti, sadašnjosti i budućnosti zanimljivo je ukazivala na visoku povezanost kvalitete sadašnjeg i budućeg života, mnogo više nego prošlog i sadašnjeg, a još više nego prošlog i budućeg. Ta je činjenica potvrdila kako se prognoza, ili očekivanje od budućnosti, praktično može predvidjeti na osnovu percepcije  sadašnje kvalitete života.

No i prije tih rezultata koji su govorili da veći broj starijih ima potrebu za druženjem i aktivnošću te da je sadašnja kvaliteta života važna za budući životni ciklus, Udruga MI je imala organiziranu skupinu od 10-ak  volonterki treće životne dobi koje su obilascima i različitim vrstama jednostavnih pomagačkih usluga nastojale drugim starijim osobama život učiniti lakšim i ljepšim. Okupljene unutar suradnih programa Volonterskog centra i Ustanove za pomoć i njegu starijim osobama, tijekom svih ovih godina redovno su se okupljale  u prostorima Udruge razmjenjujući iskustva i učeći teorijske i praktične vještine u svrhu kvalitetnog rada sa svojim korisnicima. Sve se to događalo i još uvijek se događa uz organiziranu superviziju, ali i njihove samoorganizirane susrete. One su postale prijateljice s istom dobrovoljnom zadaćom od koje ne odustaju niti nakon toliko godina.

Nije im bilo potrebno nikakvo istraživanje da bi prepoznale vlastitu potrebu za pomaganjem drugome, kao i potrebu drugog za nekom vrstom podrške. A, ti drugi, uglavnom  sami i s dubokim osjećajem samoće, ponekad jako tužni, izolirani, željni kontakta s vanjskim svijetom, bolje rečeno kontakta sa životom, kao da su osjećali kako sretnijom sadašnjosti mogu donekle popraviti i neku svoju blisku ili dalju budućnost. Zajedno su pronašli makar kratkotrajan smisao unutar kojega je vrijednost vremenu davala otkrivena mogućnost suživota.  Posjete dva-tri puta tjedno, odlazak, ali i siguran povratak, malo razgovora, zajedničkog čitanja dnevnih novina ili gledanja televizije, pomoć u kupovini namirnica ili plaćanju računa... Tako neobična sreća slučajnog zajedništva koja nas tjera na pomisao da starost ima određenu nenadoknadivu prednost pred mlađim životnim periodima. Nekima je, eto, za sreću potrebno tako malo. Druženje s dragom osobom i poneka tiha riječ.

Najnovije

Nalazite se ovdje: Home Važno Svijet volontiranja Treća dob