Reguliranje volontiranja u Poljskoj

1. UVOD

U Poljskoj postoji oko trideset tisuća neprofitnih organizacija. Od njih 87% radi sa volonterima, dok 60% organizacija ne zapošljava drugo osoblje osim volontera.Stoga, postoji velika potreba za pravnom regulacijom.
Nacrt zakona je rađen 2002. i 2003. godine i nakon brojnih nadopuna potpisan je od Ministra rada i socijalne skrbi. Tada je predstavljen u Parlamentu i konačno je usvojen 2003. godine. Na snagu je stupio 29. lipnja 2003. godine, pod nazivom Zakon o radu za opće dobro i volontiranju.

2. VOLONTIRANJE PREMA ZAKONSKIM ODREDBAMA

Prema Zakonu o radu za opće dobro i volontiranju, volontiranje postoji u tri slučaja. Prvi se odnosi na nevladine organizacije, kojima je u statutu propisano da se bavedjelatnostima koje su usmjerene na opće dobro i kao takve su upisane u Sudski registar. Drugi slučaj obuhvaća javne organizacije, ali isključuje one koje se bave profitabilnim djelatnostima, te treći slučaj obuhvaća organizacje kontrolirane od javnih tijela.
Prema zakonu volonter ima pravo na sigurno i čisto radno mjesto i mora unaprijed biti upozoren na potencijalni rizik. Organizacija mu mora osigurati sredstva potrebna za prijevoz i druge nadoknaditi troškove vezane uz posao, osigurati sredstva per diem i pokriti troškove educiranja.
Zakonom je propisano da se ugovor mora sastaviti u pisanom obliku, ali samo ako volontiranje traje više od trideset dana. U ostalim slučajevima volonter može tražiti pisanu formu ugovora ili pisanu potvrdu za pružene usluge.
Područje primjene zakona je veoma široko. U zakonu su nabrojana 24 polja djelovanja, od socijalne skrbi do zaštite prava potrošača, no ipak se pokriva cijelo područje volontiranja.

3. IZVANZAKONSKO VOLONTIRANJE

Izvan gore nabrojenih slučajeva zakon ne regulira povratak troškova. To je ostavljeno na diskecijsku odluku same organizacije.
Također nije dovoljno transparentno regulirano oporezivanje. Do sada je to rješavano od slučaja do slučaja od Ministarstva financija. Uobičajena praksa je da manji iznosi nisu oporezivi. Također nije oporeziv niti novac koji strani volonter dobije za stan, hranu i druge troškove.

4. ZDRASTVENO OSIGURANJE

Volonter koji obavlja djelatnost opisanu Zakonom o radu za opće dobro i volontiranju je po samoj toj činjenici osiguran općim zdrastvenim osiguranjem. Tako, ukoliko obavljajući svoju djelatnost doživi nesreću ima pravo na naknadu. Ukoliko volonter radi manje od trideset dana, organizacija za koju djeluje je dužna da ga osigura u slučaju nesreće.
Izvan granica zakona, osiguranje volontera za slučaj nesretnog slučaja, bolesti ili odgovornosti trećoj osobi ovisi o samoj organizaciji. Strani volonteri, čije volontiranje organizira Europski volonterski centar, osigurani su privatnim osiguranjem.
Zdrastvena skrb je omogučena svim poljskim državljanima, koji imaju prebivalište u Poljskoj, te strancima koji prebivaju u Poljskoj i imaju dugoročnu vizu, dozvolu za rad i trajnu ili privremenu boravišnu kartu. Strani studenti i svećenstvo se mogu besplatno osigurati. Djeca su osigurana do 18-te godine, ili ako su studenti do 26. Strani volonteri nemaju pravo na zdrastvenu skrb. Svaki zdrastveni pregled mora se platiti.

5. MOBILNOST VOLONTERA

U Zakonu nema posebnih odredbi glede stranih volontera. Na njih se, dakle, odnose opće odredbe.
Strani volonteri, koji obavljaju neku djelatnost u Poljskoj kraće od tri mjeseca moraju zatražiti privremenu boravišnu dozvolu. Volonteri bi trebali priložiti dokumente koji dokazuju njihov status volontera. Nadležno tijelo moglo bi zatražiti dokaze i da imaju dovoljno novaca da pokriju troškove puta i života u Poljskoj.
Boravišna dozvola se izdaje na rok do dvije godine i volonteru se ne dozvoljava da radi u nekom drugom području.
Ukoliko volonter nema boravišnu dozvolu nadležno tijelo ga može poslati natrg i naplatiti kaznu između 5 i 1250 €.
Ova pravila se ne odnose na strane volontere čiji dolazak je organiziran preko poljskih međunarodnih institucionalnih sporazuma.

6. ZAKLJUČAK

U poljskoj ne postoji razvijena svijest građana o važnosti volontiranja. U duhu prošlog režima, Poljaci smatraju da briga za druge, kao i briga za okoliš je dužnost države.
U prosincu 2001. godine provedeno je istraživanje o volonterizmu od Klon/Jawora na uzorku od 1000 osoba. Samo njih 10% je izjavilo da je nakada volontiralo, dok njih čak 40% nije znalo točno odrediti što je točno volontiranje.
Zakon o volontiranju je donesen u proljeće 2003. godine. Tim zakonom bi se trebali postaviti temelji volontiranju, te motivirati ljude na veći odaziv.