Reguliranje volonterizma u Danskoj

1. UVOD

Volonterski rad u Danskoj nije zakonski reguliran. Ministarstvo rada i socijalne skrbi, u brošuri “The volontary social sector in Dennmark” definira volonterski rad kao organiziranu aktivnost koju obavljaju volonteri, a motivirana je ciljevima solidarnosti. Mora biti neprofitna, dobrovoljno izvedena, za dobrobit drugih pružena izvan obitelji samog volontera .
Danske volonterske organizacije odvojene su od privatnih poduzeća i javnih institucija, te rade kao neprofitne organizacije.Danski odbor za volonterski napredak osnovan je 1983. godine. To je politički odbor koji je formiran od javnih vlasti i volonterskih organizacija, a čiji je cilj uključiti danske građane i privatna udruženja u socijalni sektor.
Danski volonterski centar osnovan je 1992. godine s ciljem pružanja informacija, te podrške volonterizmu. The Social Service Act 1998. godine obvezuje regionalne i lokalne jedinice da surađuju i podrže volonterske organizacije i udruženja na lokalnom nivou. Da bi tu ulogu mogli i ostvariti državna vlada osigurava im godišnji novčani iznos, koji lokalne vlasti kroz svoj proračun dodjeljuju volonterskim organizacijama. Danska Vlada 2000.godine osniva unutrašnji radni odbor, koji donosi izvještaj o preprekama koje postoje u danskom zakonodavstvu i preporuke za donošenje zadovoljavajućeg pravnog okvira za volontiranje.
Unatoč postajanju političke volje, za stvaranjem zakonskog okvira volontiranja, veliki otpor pružaju radni sindikati. Borba za zaštitu radnih prava dolazi u konflikt s razvojem volonterizma.

2. PRAVNI OKVIR

Nema postojećeg zakona koji regulira zakonski status volontera i volonterizam. Nedostatak Zakona o volontiranju uzrokoje primjenu neodgovarajućih zakonskih propisa, s tim da dugoročno volontiranje uzrokuje specifične zakonske probleme, koji se rješavaju od slučaja do slučaja.
Naknada troškova koji nastaju za vrijeme volontiranja ovisi o organizatoru volonterskih usluga. Nema obveze organizatora volonterskih usluga na naknadu tih troškova.Volonteri koji volontiraju u programu EVS-a, primaju određeni novac za hranu i stanovanje. Sustav oporezivanja bazira se na principu duljine boravka u Danskoj. Svaka fizička osoba koja boravi u Danskoj uzastopno šest mjeseci, potpada u sustav oporezivanja, tako da će se fizička osoba oporezivati za ostvareni dohodak u zemlji ili u inozemstvu. Oporeziv je dohodak koji godišnje iznosi 4,800 €. Za fizičku osobu koja boravi manje od šest mjeseci, oporeziv je dohodak ostvaren u zemlji, pod uvjetom da je poslodavac Danac ili strana pravna osoba s sjedištem u Danskoj. Prosječni porez na dohodak iznosi 32%, s tim da prvih ostvarenih 3,500 €, neoporezivo. Ova pravila primjenjuju se na danske volontere koji volontiraju u inozemstvu i strane volontere koji dođu volontirati u Dansku. Nema poreznih olakšica za volontere, primitak troškova za hranu, stan i đžeparac može se također smatrati dohodkom koji se oporezuje. Porez na dohodak razlikuju se od pojedine lokalne ili regionalne jedinice. Ovisno o diskrecionoj ocjeni pojedine porezne lokalne vlasti ponekad će se troškove za stan i hranu, smatrati dohodkom.

3. ZDRAVSTVENO I SOCIJALNO OSIGURANJE

Nema zakonskih odredbi koje uređuju pitanje zdravstvenog osiguranja volontera. Osiguranje volontera od nesreće, bolesti, odgovornosti prema trećoj strani koji nastaju u vezi pružanja volonterske aktivnosti ovisi o organizatoru volonterskih usluga. Ako organizator ne osigura volontera, volonter je dužan da se sam osigura. U sklopu programa EVS-a svaki volonter je osiguran.
Pravo na socijalno osiguranje ovisiti će o činjenici da li volonterski rad utječe na zakonski status studenta, nezaposlenog ili neki drugi temelj koji mu omogućava pravo na socijalnu zaštitu.
Danska s Hrvatskom ima Ugovor o socijalnom osiguranju što znači da su volonteri koji dolaze iz Hrvatske osigurani danskim zdravstvenim osiguranjem. Također su osigurani i građani Evropske Unije, te imaju pravo na hitno bolničko lječenje.
Danska ima “yellow health insurance card” koja vrijedi za studentska putovanja i praznike,a financirana je od samih pojedinica.
Lokalne vlasti mogu smatrati vrijeme pružanja volonterskih usluga, studentskim razdobljem i odobriti im žutu kartu.
Naknada za nezaposlene suspendira se za vrijeme volontiranja u inozemstvu. Ako volontira fizička osoba koja prima naknadu za nezaposlene, dozvoljeno mu je volontiranje najviše četiri sata na tjedan, s tim da mora dokazati da mu volontiranje nije stalna zamjena za posao.
Pravo na dječji doplatak mladih volontera ispod osamnaest godina, ostaje sve dok se pružanje volonterskih usluga ne suprotstavlja propisanim pretpostavkama za dobivanje dječjeg doplatka.

4. VOLONTERSKA MOBILNOST

Nova pravila donesena su u srpnju 2002. godine. Odnose se na dobivanje boravišne i radne dozvole. Građani iz nekih zemalja, moraju imati vizu da uđu u Dansku i imaju pravo boravka do tri mjeseca.
Za boravak koji je duži od tri mjeseca, traži se istovremeno boravišna i radna dozvola za obavljanje rada koji je volonterske prirode. Europska komisija odobrila je prijedlog “Directive on entry and residence conditions for students and volunteers” 2002. godine. Cilj prijedloga je olakšati postupak ulaska grđana iz nekih zemelja za vrijeme obavljanja volonterske službe. Danska je taj prijedlog usvojila.

5. ZAKLJUČAK

Danas volonterizam u Danskoj, karakterizira povezanost s javnim sektorom i državna financijska potpora. U tom smislu centralna i lokalna vlast, podržavaju različite programe i volonterski socijalni rad. Većinu aktivnih volontera
čine umirovljenici, s trendom povećavanja uključivanja mladih.
U međunarodnoj godini volontera, 2001, proširen je profil volonterskog rada, uključeni su mladi volonteri, te proširene su aktivnosti na novu grupaciju, kao što su izbjeglice i stranci.