Reguliranje volontiranja u Češkoj

1. UVOD

U Češkoj,volonterizam općenito podrazumjeva slobodno izabranu, neplaćenu aktivnost za dobrobit drugih.Unatoč tome, riječ “volonterizam”još uvijek trpi negativno značenje u Češkoj, kao i u ostalim post-komunističkim zemljama. Važan dio komunističke ideologije je bila i ideja da svaki građanin sudjeluje u razvoju zajednice i sudjeluje u aktivnostima koje su korisne za društvo. Pojam volonterizam se poistovjećuje s pojmom “proletarskog altruizma” koji je bio popularan u komunističkom režimu.
Češka vlada prepoznala je važnost pojedinih volonterskih programa. Važnije mjesto zauzima program za smanjenje socijalnih razlika.Od 2000. godine Ministarstvo rada i socijalne skrbi pruža financijsku potporu za razvoj volonterskih projekata koji uključuju sudjelovanje nezaposlenih ljudi. Tako programom “Volontiranje nezaposlenih ljudi”(dobrovolnictvi nezamestnanych) nezaposlenima je omogućeno obavljanje volonterskih aktivnosti bez gubitka prava na naknadu za nezaposlene i ostalih socijalnih pomoći koje primaju. Cilj ovog programa je obuhvatiti široku grupu nezaposlenih ljudi, koji bi sudjelovanjem u volontiranju, poboljšali svoju životnu situaciju, a istobobno pridonijeli boljitku svoje zajednice.

2. ZAKONSKO REGULIRANJE

U Češkoj je donesen Zakon o volontiranju (Zakon o dobrovolnicke službe), koji je stupio na snagu u siječnju 2003. godine. Zakon definira samo pojedine oblike volontiranja i uvjete pod kojim će ih češka vlada financirati. Cilj nije bio definirati sve oblike vontiranja.
Po zakonu volonterska aktivnost dijeli se:
· po mjestu volontiranja na domaću (unutar Češke) i međunarodnu (izvan Češke)
· po vremenu trajanja volontiranja na kratkoročno (do tri mjeseca) i dugoročno (duže od tri mjeseca)
U samom zakonu se spomilju neke volonterske usluge, kao što su briga za ovisnike, zaštita okoliša, zaštita kulturnog nasljeđa, humanitarni rad, briga za starije, zaštita etničkih manjina, izbjeglica itd.

3. STATUS VOLONTERA PREMA ZAKONU O VOLONTIRANJU

Pojam volonter je definiran dvojako. Ukoliko volontira u Češkoj određen je kao fizička osoba starija od petnaest godina, a ako volontira izvan Češke mora biti stariji od osamnaest godina. Nije važno da li je zaposlen ili nazaposlen, na školovanju, ili je umirovljena osoba...itd., a njezino volontiranje mora biti u skladu s njezinim sposobnostima i vještinama.
Organizator volonterskih aktivnosti je partner Češke Republike,i jedino one organizacije koje su službeno akreditirane uživaju potpunu financijsku potporu od države. Akreditacija traje tri godine i obnavlja se ponovnom aplikacijom. Akreditacijski odbor čine: Ministarstvo vanjskih poslova, obrazovanja i sporta, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Ministarstvo zaštite okoliša, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo kulture, Ministarstvo financija i Vladin savjet za nevladine organizacije.
Organizator volonterskih usluga je neprofitna organizacija koja izabire, registrira, osigurava i educira volontere.Akreditirane od države, organizacije primaju financijsku potporu za pokrivanje putnih troškova volontera, zdrastveno osiguranje, osiguranje od nesreće, doprinose za mirovinsko, te troškove koji su u vezi s registracijom, treningom i organizacijom volontera. Također postoje mjere koje olakšavaju angažman dugoročnih volontera, kao što su zdrastveno osiguranje, izuzeće od oporezivanja. Također period volontiranja uračunava se u svrhe državne penzije volontera. Korisnik volonterskih usluga je pravna osoba koja potpisuje ugovor s organizatorom volonterskih usluga i koja je sposobna ispuniti nabrojane uvjete u ugovoru. Korisnik ne mora nužno biti nevladina organizacija, to može biti i bolnica, škola, lokalna (regionalna) jedinica itd.
Ugovor o volontiranju mora biti u pisanom obliku u slučaju dugoročnog i međunarodnom volontiranja. Za kratkoročno volontiranje pisani oblik nije uvjet.

3. IZVANZAKONSKO VOLONTIRANJE

Češki građani koji volontiraju putem organizacija, koje nisu akreditirane od vlade, kao i strani volonteri koji dolaze u Češku nemaju zakonsko pravo na naknadu troškova smještaja, hrane, džeparca. U tom slučaju ovisi o volonteru i organizatoru da postignu odgovarajući sporazum o potencijalnim rizicima i naknadi troškova.
Organizatori volonterskih usluga koji nisu zakonski regulirani mogu se smatrati poslodavcima i stoga obveznikom za plaćanje obveznih doprinosa i subjektom oporezivanja.
Također volonteri koji primaju određenu novčanu potporu, a ne spadaju pod primjenu zakona, smatraju se zaposlenicimai njihovi prihodi su objekt oporezivanja.

4. MOBILNOST VOLONTERA

Volonteri koji odlaze volontirati u strane države ne smatraju se više dijelom kućanstva, te obitelji volontera gube pravo na dječji doplatak za period volontiranja u inozemstvu.
Kad se vrate u Češku,moraju se ponovo prijaviti za primanje dječjeg doplatka. Nezaposleni moraju informirati burzu rada o njihovoj namjeri da napuste Češku i o namjeri volontiraja izvan Češke.
Njihovo pravo na naknadu za nezaposlene je suspendirano, koje mogu ponovo dobiti naknadnom prijavom.

5. STATUS STRANIH VOLONTERA

Volonteri koji dolaze volontirati u Češku moraju imati radnu dozvolu. Dugoročni volonteri po zakonu se smatraju zaposlenicima, te im je potrebna radna dozvola, koju mogu dobiti kod lokalnog centra za rad. Volonteri koji ostaju duže od tri mjeseca u Češkoj trebaju imati boravišnu dozvolu, za koju u pravilu je potrebna radna dozvola.

6. ZAKLJUČAK

Danas u Češkoj volontiranje nije prihvaćeno.Većina ljudi smatra da je volonterizam siromašna zamjena za neuspjelu državnu intervenciju, nesposobnost državnih javnih službi. Tako čak 70% ispitanika smatra da ne bi bilo potrebe za volontiranjem da država ispunjava svoje dužnosti. Stajališta se polako mijenjaju devedesetih godina.
Poticaj je proglašavanje Međunarodne godine volontera 2001. godine, koja je potakla donošenje prvog zakona o volonterizmu u Češkoj. Tijekom Međunarodne godine volonterizma, češka vlada je inicirala konferenciju “Volunteering and Donorship-The Restoration of Human Virtues” u Kromerizu. Cilj bio promovirati volonterizam u društvu u suradnji s medijima, lokalnim i državnim vlastima.
Nedugo zatim je donesen Zakon o volontiranju, kojim su se otvorile razne mogućnosti volontiranja. Vlada također promovora volontiranje i pomaže različite udruge.